входить, войти
inire [e]o, ii,
неравно
inaequabiliter;
inaequaliter;
рассмотрение
exquisitio [onis, f];
commode; opportune; obiter; auspicato (domum ingredi); tempestive (arare; intervenire); tempestivo; bene; convenienter; congruenter; apte;
+ вот и он сам как нельзя более кстати adest optime ipse;